O piscu
Katerina Albert (1873-1966.) “živela je povučenim životom i nikad nije napustila svoje rodno mesto”, citat je iz Katalonske enciklopedije i brojnih akademskih spisa. Drugi izvori navode da je putovala po Evropi, naročito Italiji, da je od 1904. počela češće da boravi u katalonskoj varošici Eskali i Barseloni, čije je sirotinjske četvrti znala kao na dlanu, da je govorila četiri jezika i mnoga dela svetske književnosti čitala u originalu. Za muški pseudonim, Viktor Katala, odlučuje se 1898., da bi na miru mogla da piše i objavljuje o životnim prilikama i situacijama koje su u to vreme smatrane nedoličnim. Prvo delo pod ovim pseudonimom napisala je iste godine. Bio je to pozorišni monolog Čedomorka. Od 1901. do 1907. izlaze njena najpoznatija dela: Seoske drame, Senke, Žive stvari. Romanom Samoća (1904.) postala je priznati pisac i ovo delo smatra se jednim od najvećih romana katalonske književnosti. 1918. objavljuje roman Film (3000 metara), delo odbačeno od tadašnje kritike, a pisanju se intenzivno vraća tek posle četvrt veka, zbirkama priča Samleveni život (1950.) i Jubilej (1951.). U ovim poslednjim delima, Katerina Albert dostiže svoj književni vrhunac, ostavljajući neizbrisiv trag u katalonskoj književnosti.
O prevoditeljki
Jelena Petanović (Beograd, 1977.), prevodilac i filolog. Prevođenjem sa katalonskog bavi se od 2007. godine. Na srpski je prevela neke od najvažnijih dela katalonske književnosti: romane Ludilo, Pilar Prim (Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2014. i 2015.) i Leptir (Slon, 2017.) Narsisa Oljera, najznačajnijeg pisca katalonskog realizma, kao i zbirku poezije jednog od najvećih pesnika katalonske avangarde – Đuana Salvata Papaseita (Treći Trg, 2018.). Značajni su i prevodi savremenih romana: Violina iz Aušvica, Marije Anđels Anglade (Dereta, 2009.) i Hladna koža, Alberta Sančeza Pinjola (Paidea, 2012.), kao i prevodi izabranih pesama Enrika Kazasesa i Dolors Mikel (Treći Trg, 2012. sa grupom prevodilaca) i kratkih priča Krv, Merse Rodorede i Pantera iz Oklahome, Đordija Nopke (časopis Mostovi, 2018. i 2019.). Sa svojim suprugom, Pauom Borijem, na katalonski je prevela Prokletu avliju Ive Andrića (La Magrana, 2013.). Pored književnog prevođenja, bavi se naučnim radom iz oblasti primenjene lingvistike i kritičke analize diskursa. Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Sadržaj (u knjizi)
Stare priče … 13
Priče iz Vilaplane … 23
Grančica … 47
Odlazak gospodina Arbana … 61
Snaja … 75
Osveta … 99
Jeretik … 113
Šaljivi obrt … 129
Ćona … 139
Pepa … 151
Honni soit qui mal y pense … 157
Lenjin … 165
O piscu … 217
O prevoditeljki … 219
No posts were found.